Svešteno mučenik Zinovije i sestra mu Zinovija

Iz grada Egeja u Kilikiji. Od roditelja naslediše veru istinitu i veliko materijalno bogatstvo. Revnujući za veru s velikom ljubavlju razdadoše siromasima bogatstvo svoje. I za to što behu milostive ruke i njih ruka Božja pokrivaše od svakoga zloumišljaja ljudskog ili demonskog. Milostive ruke Zinovijeve, koje siromahu darivahu, behu od Boga obdarene darom čudotvorstva, tako da Zinovije isceljivaše bolesnike od svake bolesti samo dodirom ruku. I bi Zinovije postavljen za episkopa Egejskog. U vreme gonjenja sudija Lisije uhvati ga i reče mu: "predlažem ti dvoje - život i smrt; život ako se pokloniš bogovima, smrt ako se ne pokloniš". Odgovori Zinovije sveti: "život bez Hrista nije život no smrt, a smrt Hrista radi nije smrt no život". Kada Zinovije bi stavljen na ljute muke, javi se sudiji sestra mučenikova i reče: "tu čašu stradanja i ja hoću da ispijem, i vencem tim da se venčam". Posle muka u ognju i u kipećoj smoli biše oboje mačem posečeni oko 285. god. I tako se ovaj brat i sestra preseliše u carstvo besmrtno Hrista Cara.

Sveti apostoli Kleopa, Tercije, Marko, Just i Artem

Od Sedamdesetorice. Kleopi se javio vaskrsli Gospod na putu za Emaus. Tercije je napisao poslanicu Pavlovu Rimljanima (Rim. 16, 22), i skončao mučeni i kao episkop Ikonijski, posle apostola Sosipatra (v. 10. nov.). Sv. Marko (ili Jovan, v. Dela Ap. 12, 12), sin blagočestive Marije, čiji dom beše utočište apostolima i prvim hrišćanima u prvo vreme, i rođak Varnavin. Bio episkop u Samarijskom gradu Apolonijadi. Just sin Josifa Obručnika. Zajedno sa Matijom biran kockom na mesto Jude izdajnika, no ostane neizabran. Kao episkop postradao za Jevanđelje u Elevteropolju. Sv. Artem bio episkop u Listri Likaonskoj, i mirno skončao.

Sveti kralj Milutin

Stefan Uroš II Milutin Nemanjić (rođen oko 1253, umro u Nerodimlju 29.10.1321) je bio kralj Srbije (1282-1321) i jedan od najmoćnijih srpskih vladara u srednjem veku. Pripadao je dinastiji Nemanjića i bio je mlađi sin kralja Uroša I (1243-1276), mlađi brat kralja Dragutina (kralj Srbije 1276-1282, kralj Srema 1282-1316) i otac kralja Stefana Dečanskog (1322-1331). Tokom njegove četrdesetogodišnje vladavine, kraljevina Srbija je otpočela svoje značajno širenje ka jugu na račun Vizantije sa kojom je 1299. godine uspostavljena nova granica na liniji Ohrid-Prilep-Štip (koje su držali Vizantinci), čime je srpskoj državi priključen severni deo današnje Albanije i veći deo današnje republike Makednije. Pored toga, vodio je uspešne ratove sa Bugarima od kojih je trajno osvojio Braničevo sa Kučevom i Tatarima. Posle Dragutinove smrti 1316.godine došao je u sukob sa kraljem Mađarske Karlom Robertom (1310-1342) zbog zauzimanja poseda svog brata i u njemu je izgubio Mačvu i Beograd (1319), ali je uspeo da zadrži Rudnik i Braničevo. On je prvi kralj Srbije koji postaje ozbiljan politički faktor u regionu, koji sklapa ofanzivne saveze, ali i biva meta jakih saveza okolnih država. Paralelno sa tim, on ženidbama uspeva da obezbedi osvajanja iz uspešnih ratova sa Vizantijom i Bugarima, dok sukob sa Tatarima okončava slanjem svog sina naslednika Stefana kao taoca. Sazidao preko 40 crkava. Osim onih u svojoj zemlji, kao: Treskavac, Gračanica, sv. Đorđe u Nagoriču, sv. Bogorodica u Skoplju, Banjska i t.d. on je zidar crkve i van svoje zemlje, u Solunu, Sofiji, Carigradu, Jerusalimu, u Sv. Gori. Upokojio se u Gospodu 29. oktobra 1321. god. Telo njegovo pokazalo se uskoro netljenim i čudotvornim. Kao takvo ono i danas počiva u Sofiji u crkvi "Svetoga Kralja".

Tropar (glas 3):

Na Zemlji si svom dušom zavoleo Hrista i Njegove si zapovesti sačuvao. Kao reka si bogato napojio siromašne milosrđem, sačuvavši svoj narod. I grob sa tvojim moštima mirisna isceljenja svima podaje: Zato te molimo, Sveti Milutine, isprosi dušama našim veliku milost.

Prepodobni Teoktist – Stefan Dragutin Nemanjić

Stefan Dragutin – Stefan Dragutin Nemanjić. Kralj Srbije (1276-1282), kralj Srema (1282-1316). Sin Stefana Uroša I i Jelene Anžujske od roda fruškog. Imao dva sina Vladislava i Urošića (kasnije monah Stefan) i kćerke Jelisavetu (udatu za Stefana I Kotromanića) i još jednu kćerku (udatu za Pavla Šubića). Pobunio se protiv očeve centralizacije države. Zbacio ga sa vlasti uz pomoć Ugarske i zavladao Srbijom 1276. godine. Dragutin je podelio državu na tri dela. Kraljica Jelena Anžujska je vladala oblastima: Zeta, Trebinje, Plav i Poibarje. Milutin, Dragutinov mlađi brat, je vladao južnim delom države, a Dragutin većim severnim delom. Stupio je u antivizantijsku koaliciju sa Karlom I Anžujskim, kraljem Sicilije. Slomio je nogu, dok je jahao pored grada Jelače. Nakon tog događaja došlo je do Deževskog sporazuma: presto je predao bratu Milutinu koji se obavezao da će ga posle njegove smrti naslediti Dragutinovi potomci. Dragutin je bio na srpskom prestolu relativno kratko vreme. Mnogo je pomagao crkvu i živeo strogo, gotovo isposnički. Pored ostalih (Tronoša kod Loznice, Ćelija kod Valjeva, Rača na Drini, Paprača kod Zvornika, Tavna kod Tuzle, Liplje kod Banja Luke i dr.), podigao je i crkvu sv. Ahilija u Arilju i tu je sačuvan njegov portret iz 1296. godine. Pre smrti Dragutin se zamonašio i dobio ime Teoktist. Njegov omiljeni duhovnik bio je starac Galaktion sa Jordana. Ostatak života proveo je živeći isposnički i čineći mnoga dobra dela. Brinuo je čistoti vere i mnoge neverne obratio u hrišćanstvo. Po svojoj želji sahranjen je u manastiru Đurđevi Stupovi.

Tropar (glas 4):

Božanskim strahom kao ognjem si raspalio svoju dušu, očistivši je pokajanjem i ukrasivši je krotošću i smirenjem. Zato si dospeo ka nevečernjoj Svetlosti, Gospodu Hristu, prepodobni oče Teoktiste, i sada trosunčanom svetlošću ozaren, na nebesima likuješ. Moli se za nas, koji sa verom poštujemo svetu uspomenu tvoju.

Jelena Anžujska, kraljica srpska

Supruga blagovernog kralja Srpskog Uroša I (1243 -1276. g.), poreklom Francuskinja. Postala sveta majka svetih sinova: kralja Dragutina i kralja Milutina. Život svoj provela kao uzorna i bogomudra hrišćanka. Bila je pametna i oštroumna, u rečima stroga, ali u srcu dobra, pobožna i izobilno darežljiva. Posle smrti svoga supruga blažena Jelena se sva predala podvizima pobožnosti: sirotinju je zbrinjavala i izdržavala; manastire i crkve zidala i pomagala; o ljubavi i slozi sinova svojih se starala; o zaštiti i vaspitanju naroda svoga se brinula, o strahu Božjem se svagda starala. "Nesmućene duše i krotka srca uvek je Bogu molitve prinosila", kaže za nju životopisac njen i njenih sinova, Sveti arhiepiskop Danilo II. Od svoga truda i imanja ona podiže divnu zadužbinu svoju manastir Gradac na Ibru i posveti ga Blagoveštenju Presvete Bogomatere. Ona takođe svojim trudom podiže školu i sirotište za žensku decu u svom dvorcu Brnjacima (na gornjem Ibru). Pred smrt, u dubokoj starosti, bogoljubiva kraljica se zamonašila, dobivši na mo našenju ime Jelisaveta. Monaštvo primi u crkvi Svetog Nikole u Skadru, koju crkvu ona beše podigla i ukrasila. Upokojila se Sveta Jelena u svom dvoru u Brnjacima na Ibru, i bila pogrebena u svojoj zadužbini manastiru Gradcu. Sahrani su prisustvovali njen sin Sv. kralj Milutin, arhiepiskop Srpski Sava III iz Peći, episkop Banjski Danilo i episkop Raški Pavle. Na njenom pogrebu je bila i bezbrojna sirotinja, koju je ova milostiva kraljica hranila i izdržavala. Nakon tri godine njeno sveto telo bi obreteno netljeno. A obretenje bi posle njenog čudesnog javljanja epnskopu Raškom Pavlu, koga je Sveta Jelena poštovala za života kao svog rođenog oca. Episkop Pavle je uz molitve i pesme izvadio telo Svete Jelene i položivši ga u kivot stavio u hramu manastira Gradca ispred, ikonostasa. Sveta Jelena je sa svojim svetim sinovima obnovila i manastir Svetog Srđa i Vakha na reci Bojani kod Skadra.

Svetitelj Božiji Milutin viteški
Zadatak imaše veliki i teški,
Da odbrani veru od zlih raskolnika,
I narod od mnogih ljutih nasilnika.
Bič Paleologu i bič Latinima
Milutin likova nad svim nevernima.
Najveće mu blago - pravoslavna vera,
K'o Justinijanu, kruni od bisera!
I k'o Justinijan mnoge crkve diže,
Slavu slavnom Hristu po svetu uzdiže.
Poslovima carskim carski upravljaše,
Al' od Boga Hrista um ne rastavljaše;
Zato srca beše čista i nezlobna.
U vrtlogu sveta - uma prepodobna.
Bog što srce gleda i po srcu sudi
Milutinu kralju besmrtnost dosudi,
Besmrtnost mu duše i netljenost tela,
I gle, kralja svetog imamo svecela!
O čudesni kralju, bez straha od ljudi,
Pred Gospodom živim zastupnik nam budi,
Grehovne nemani da se oprostimo,
I nebesko carstvo s tobom nasledimo.

RASUĐIVANjE

Veliki sin pravoslavne crkve kralj Milutin spasao je Balkan od unijaćenja. U trenutku kada je vizantijskom caru oslabila savest, ovaj viteški i bogonosni kralj slovenski ustao je odlučno i s Božjom pomoći spasao Pravoslavlje ne samo u svojoj zemlji nego u svima zemljama Balkanskim. Ko izbliže ispita život svetoga kralja Milutina, razumeće, zašto je Bog njemu davao uspeh za uspehom kroz ceo život i u svima poslovima. Kada je Milutin stupio na presto, odmah se zavetovao Bogu sagraditi onoliko crkava koliko godina bude kraljevao. 42 godine kraljevao je i 42 crkve sazidao. Pri nekim crkvama, kao u Solunu i Carigradu, zidao je i bolnice za siromašne ljude, gde bi siromasi dobijali sve besplatno. Osim toga on je osobito voleo da svoje ogromno bogatstvo rastočava na sirotinju. Često puta ovaj moćni i bogati kralj noću se preoblačio u odelo bednika, i sa dvojicom trojicom slugu svojih hodio je po narodu, raspitivao o nedaćama ljudi, i obilato pomagao bedne ljude. Usred svoga velikog bogatstva on je živeo sasvim skromno i patrijarhalno, mada se nije takav pokazivao pred strancima. Na skroman život on je navikao bio još u kući oca svoga, kralja Uroša. Priča se, kako je car Mihail Paleolog poslao svoju ćerku Anu sa jednim izaslanstvom na dvor kralja Uroša, nudeći ćerku svoju Milutinu, samo da bi tako pridobio srpskog kralja za uniju s Rimom. A kralj Uroš videći bezumnu raskoš vizantijsku na princezi i njenim pratiocima reče: "šta je to i na što to? Mi nismo navikli na takav život." I pokaza rukom na jednu srpsku princezu s preslicom u ruci: "evo, reče, u kakvom odelu mi uzimamo snahe svoje!"

SOZERCANjE

Da sozercavam čudesno iscelenje hromorođenog čoveka (Dela Ap. 14), i to:
1. kako u Listri beše čovek, koji se od rođenja ne dizaše na noge;
2. kako se on zagleda u Pavla i poverova u Jevanđelje;
3. kako ga Pavle imenom Gospoda Isusa Hrista isceli te skoči i hođaše.

BESEDA

o želji za Bogom - jedinoj želji pravednika
Šta bih imao na nebu? I na zemlji
šta bih zahteo osim tebe
(Ps. 72, 25)?
I na nebu i na zemlji jedno je vrhovno blago za dušu probuđenog čoveka. To blago jeste Bog. Bezbroj blaga ima na nebu, no Car nebesa je blago najveće. Bezbroj blaga ima na zemlji, no Tvorac svih tih blaga nesravnjiv je. Zato se duša probuđenog čoveka i pita: šta bih imao, ili šta bih hteo i na nebu i na zemlji osim Tebe? Treba li reka onome ko je doveden na izvor da pije? I obzire li se za čobanskom večerom onaj, ko je seo za carsku trpezu? Bog je dovoljan sam po sebi, da utoli svu glad i žeđ čovekovu. Božja su nebesa i Božja je zemlja. Gospodar svih blaga najveće je blago; Tvorac svih slasti najveća je slast; Nosilac sve mudrosti najveća je mudrost; Izvor sve sile i milosti najveća je sila i milost; Sozdatelj svekolike krasote na nebu i na zemlji najveća je krasota. Nikakvo blago ne može čoveku na srce doći ni na javi ni u snu, kakvo ne bi bilo u Bogu, i to u najvišem stepenu. Zato, braćo moja, ištimo Boga, da bi dobili sve; tražimo Boga, da bi našli sve; bogatimo se Bogom, da bi bili bogati svim.
Gospode Bože naš, približi nam se kad Te duša naša ište. Tebi slava i hvala vavek. Amin.